Jezici u Kini: raznovrsnost izvan mandarinskog

2025-08-07

24 Views

*Odabrali smo proizvode za koje mislimo da bi vam se mogli dopasti i možemo dobiti proviziju putem linkova na ovoj stranici.

Kina nije samo najmnogoljudnija zemlja na svetu, već i jedna od najjezički raznovrsnijih. Iako je mandarinski službeni jezik i simbol nacionalnog jedinstva, u čitavoj zemlji govori se na stotine drugih jezika i dijalekata. Jezička mapa Kine otkriva ogromno kulturno bogatstvo i etničku složenost ove nacije.

Jezička raznolikost u Kini

Tema jezika u Kini daleko prevazilazi poznati mandarinski. Pored mandarinskog (putonghua), mnogi regionalni „dijalekti” u stvari su nezavisni jezici i međusobno nisu razumljivi. Jezici kao što su kantonski, šangajski (Wu) ili hokkien (Min Nan) igraju ključnu ulogu u regionalnom identitetu i svakodnevnoj komunikaciji. Kina je takođe dom desetinama etničkih manjina, od kojih svaka neguje svoje jezičke tradicije, poput tibetanskog, ujgurskog ili mongolskog. Mnogi od ovih jezika imaju svoje pismo i službeno su priznati u svojim regionima. Sve veću važnost imaju i strani jezici, kao što su engleski i japanski, posebno u obrazovanju i poslovanju. Ova jezička raznolikost je izvor ponosa, ali i izazov za nacionalno jedinstvo.

Najvažniji jezici u Kini

Mandarinski kineski (putonghua) je službeni jezik kojim govori većina stanovništva, bilo kao maternjim ili drugim jezikom. Zasnovan je na pekinškom dijalektu i koristi se širom zemlje u administraciji, medijima i obrazovanju. Kantonski (yue) je rasprostranjen u provinciji Guangdong, Hongkongu i Makau i ima značajnu ulogu i u kineskoj dijaspori. Šangajski (Wu) preovlađuje u Šangaju i okolnim oblastima, naglašavajući regionalni identitet. Min Nan (hokkien, uključujući tajvanski) je čest u provinciji Fujian, na Tajvanu i među kineskom dijasporom. Drugi važni kineski jezici su hakka, xiang, gan i jin, svaki prisutan u posebnim provincijama i zajednicama. Među jezicima manjina ističu se tibetanski (u Tibetu i delovima Sečuana), ujgurski (u Sinđijangu) i mongolski (u Unutrašnjoj Mongoliji), svaki sa sopstvenim pismom i bogatom tradicijom. Zhuang je najveći manjinski jezik, posebno u Guangxiju, dok su korejski, kazaški, yi, miao i drugi važni u svojim regionima. Svi ovi jezici koegzistiraju sa mandarinskim, ponekad se uče u lokalnim školama ili koriste u regionalnim medijima. Engleski je takođe obavezan u većini gradskih škola, što odražava otvorenost Kine prema svetu.

Glavni jezici u Kini

Jezik	Glavni regioni	Broj govornika (miliona)
Mandarinski	Cela zemlja	~1 000
Kantonski	Guangdong, Hongkong, Makao	~86
Šangajski (Wu)	Šangaj, Zhejiang	~83
Min Nan (hokkien)	Fujian, Tajvan, dijaspora	~50
Jin	Shanxi, Unutrašnja Mongolija	~45
Hakka	Guangdong, Jiangxi, dijaspora	~34
Xiang	Hunan	~38
Gan	Jiangxi	~22
Pinghua	Guangxi	~2
Zhuang	Guangxi	~16
Ujgurski	Sinđijang	~10
Tibetanski	Tibet, Qinghai, Sečuan	~6
Mongolski	Unutrašnja Mongolija	~5
Korejski	Jilin (Yanbian)	~2
Kazaški	Sinđijang	~1
Yi	Yunnan, Sečuan, Guizhou	~8
Miao	Guizhou, Yunnan, Hunan	~8
Bouyei	Guizhou	~2,5
Dai	Yunnan	~1,2

Zaključak

Jezička raznolikost Kine je jedna od njenih najzanimljivijih, ali i najmanje poznatih osobina. Iako mandarinski služi kao zajednički jezik, desetine regionalnih i manjinskih jezika odražavaju bogatu istoriju i kulturu zemlje. Njihovo očuvanje i razvoj ostaju izazov modernog vremena, ali oni i dalje čine bitan deo kineskog društva i identiteta.