
Najsmrtonosniji zemljotresi koji su promenili zemlje i tok istorije
Zemljotresi su među najrazornijim prirodnim silama, često izazivajući ogromne gubitke u ljudskim životima i uništenje čitavih gradova. Od davnina do danas, pojedini zemljotresi su menjali tok istorije, rušili čitave zajednice i ostavljali duboke tragove u kolektivnom pamćenju naroda. Najsmrtonosniji među njima su nas naučili važnosti spremnosti i čvrste gradnje. Ispod se nalazi detaljna lista 30 najsmrtonosnijih zemljotresa u istoriji, poređanih po broju žrtava.
1. Šensi, Kina (1556) – ~830.000 žrtava
Zemljotres u kineskoj provinciji Šensi iz 1556. godine ostaje najsmrtonosniji u ljudskoj istoriji. Celi gradovi i sela su uništeni, a većina ljudi je stradala u urušenim kućama, često isklesanim u brdima od leske zemlje. Razmere razaranja bile su tolike da su trajno promenile pejzaž, stvorivši nove klisure i jezera. Broj žrtava su dodatno povećali odroni, poplave i naknadni potresi. Ova katastrofa je zauvek ostala upisana u kineskoj svesti.
2. Tangšan, Kina (1976) – ~242.000–655.000 žrtava
Godine 1976. Tangšan je uništen katastrofalnim zemljotresom u ranim jutarnjim satima. Grad je gotovo nestao sa lica zemlje; zvanično je poginulo preko 240.000 ljudi, dok su nezvanične procene još veće. Uništena infrastruktura je otežala spasilačke akcije, pa su hiljade ljudi umrle u danima posle potresa. Katastrofa je dovela do velikih reformi u građevinskim standardima i upravljanju vanrednim situacijama u Kini. Obnova Tangšana postala je simbol nacionalne otpornosti.
3. Hajjuan, Kina (1920) – ~273.400 žrtava
Zemljotres u provinciji Gansu izazvao je ogromne odrone, zatrpavši sela i pregradeći reke. Broj žrtava rastao je dok su preživeli umirali od gladi, hladnoće i bolesti tokom oštre zime. Potres je promenio tokove reka i ostavio trag uništenja i u gradovima i na selu. Spasilačke službe nisu mogle da odgovore na razmere tragedije. Ovo je jedna od najvećih katastrofa u istoriji Kine.
4. Antiohija, Turska (526) – ~250.000 žrtava
Godine 526. drevni grad Antiohija je razoren snažnim zemljotresom praćenim požarima. Kuće, crkve i javne zgrade su srušene. Većina ljudi je poginula u vatri koja je izbila nakon potresa. Grad, nekada centar kulture i trgovine, više nikada nije povratio svoju slavu. Ova tragedija se i danas smatra jednom od najvećih u antičkom dobu.
5. Indijski okean (Sumatra-Andamani), Indonezija (2004) – ~227.898 žrtava
Dana 26. decembra 2004. snažan podvodni zemljotres izazvao je cunami koji je pogodio 14 zemalja Indijskog okeana. Obalne zajednice u Indoneziji, Tajlandu, Šri Lanki, Indiji i drugim državama su razorene. Talasi su za nekoliko minuta odneli čitava sela, milioni ljudi su ostali bez doma. Međunarodna pomoć bila je bez presedana. Katastrofa je pokazala potrebu za sistemima ranog upozorenja na cunami.
6. Haiti (Port-au-Prince) (2010) – ~160.000–316.000 žrtava
Zemljotres jačine 7,0 pogodio je glavni grad Haitija, Port-au-Prince, rušeći kuće, bolnice i vladine zgrade. Zemlja, već siromašna, nije bila spremna za ovakvu tragediju, što je dovelo do humanitarne krize. Mnogi su poginuli pod ruševinama, a bolesti su se brzo širile u privremenim kampovima. Svet je odgovorio velikom pomoći. Godinama nakon toga, obnova još traje.
7. Damgan, Iran (856) – ~200.000 žrtava
Zemljotres u Damganu uništio je drevni grad na Putu svile i okolne oblasti. Mnoge zgrade su se odmah srušile, a naknadni potresi pogoršali su razaranja. Nestale su čitave zajednice, a obradivo zemljište je postalo beskorisno. Oporavak je bio spor i nikad nije u potpunosti završen, što je promenilo demografiju i privredu regiona. Ovo je jedno od najstarijih zabeleženih velikih zemljotresa.
8. Ardabil, Iran (893) – ~150.000 žrtava
Ovaj zemljotres pogodio je grad Ardabil i okolinu u današnjem Iranu. Većina kuća od blata urušila se već pri prvom potresu. Spasilački napori su otežani zbog obima razaranja. Mnogi preživeli umrli su od hladnoće i bolesti u danima nakon potresa. Događaj je značajno promenio demografiju tog područja.
9. Kanto, Japan (1923) – ~142.800 žrtava
Veliki zemljotres u regionu Kanto uništio je Tokio i Jokohamu, izazivši ogromna razaranja i smrtonosne požare. Mnogi su poginuli pod ruševinama ili u plamenu. Haos je pogoršao i tajfun koji je usledio ubrzo nakon katastrofe. Tragedija je pokrenula reforme u urbanom planiranju i upravljanju katastrofama u Japanu. To je jedan od najtragičnijih dana u istoriji zemlje.
10. Ašgabat, Turkmenistan (1948) – ~110.000 žrtava
Zemljotres u Ašgabatu 1948. pogodio je grad tokom noći, uništivši gotovo sve i odnevši živote velikog dela stanovništva. Sovjetske vlasti su u početku prikrivale razmere katastrofe, ali su kasnije otkriveni pravi podaci. Nestale su čitave porodice, a grad je morao biti ponovo izgrađen. Bolnice su bile prepunjene, a preživeli su godinama patili. Ovaj događaj je ostavio trajan trag u istoriji Turkmenistana.
Zemljotresi od 11. do 30. mesta po broju žrtava
| Mesto | Lokacija | Godina | Broj žrtava (približno) |
|---|---|---|---|
| 11 | Chihli (Hebei), Kina | 1290 | 100.000 |
| 12 | Mesina, Italija | 1908 | 70.000–82.000 |
| 13 | Ancash, Peru | 1970 | 66.000 |
| 14 | Lisabon, Portugalija | 1755 | 60.000 |
| 15 | Keta, Pakistan | 1935 | 30.000–60.000 |
| 16 | Erzincan, Turska | 1939 | 32.700 |
| 17 | Avezzano, Italija | 1915 | 32.610 |
| 18 | Dvin, Jermenija | 893 | 30.000 |
| 19 | Jermenija, SSSR | 1988 | 25.000 |
| 20 | Gvatemala, Gvatemala | 1976 | 23.000 |
| 21 | Tabas, Iran | 1978 | 15.000–25.000 |
| 22 | Sumbava, Indonezija | 1815 | 12.000 |
| 23 | Tanger, Maroko | 1755 | 12.000 |
| 24 | Managua, Nikaragva | 1972 | 10.000 |
| 25 | Kanto, Japan | 1703 | 10.000 |
| 26 | Tokio, Japan | 1855 | 7.000 |
| 27 | Kobe, Japan | 1995 | 6.434 |
| 28 | El Asnam, Alžir | 1980 | 2.633 |
| 29 | Kurilska ostrva, Rusija | 1952 | 2.336 |
| 30 | Loma Prieta, SAD | 1989 | 63 |
Zaključak
Kroz istoriju, zemljotresi su odneli bezbroj života i promenili čitave civilizacije. Ove katastrofe su tragičan podsetnik na snagu prirode, ali i na važnost pripreme, obrazovanja i čvrste infrastrukture. Svaki događaj uticao je na način na koji društva reaguju na katastrofe i planiraju gradove. Učeći iz prošlosti, možemo bolje zaštititi buduće generacije i smanjiti rizik sličnih tragedija.